Jean Cayrol

Jean Cayrol - ''Jean Raphaël Marie Noël Cayrol'' (6. lipnja 1911., Bordeaux - 10. veljače 2005., Bordeaux) bio je pjesnik, romansijer, esejist, scenarist.

Od svoje mladosti, posvetio se pisanju. S Jacques Dalleas osnovao je književnu reviju kad je imao samo 16 godina. Tim putem je nastavio nakon neuspjeha u obrani doktorata iz oblasti pravnih znanosti.

Tijekom Drugog svjetskog rata, Jean Cayrol je u Pokretu otpora (u mreži C.N.D. Castille pukovnika Rémya). Uhićen je 1942. nakon jedne denuncijacije i deportiran u logor N.N. ''(Nacht und Nebel)'' Mauthausen. To iskustvo bilo je inspiracijom za spomenuti naslov ''Pjesme noći i magle (Poèmes de la nuit et du brouillard)''.

Jean Cayrol je dobio Prix Renaudot 1947. za svoj roman ''Živjet ću ljubav drugih (Je vivrai l'amour des autres)'', književni Grand prix de Monaco 1968. za cjelokupno stvaralaštvo i Prix international du Souvenir 1969. Bio je članom Académie Goncourt od 1973. do 1995. Napisao je scenarije i režirao nekoliko kratkometražnih i televizijskih filmova. Posebice, ''Noć i magla'', o kojem je pisao komentar, je u stalnoj žiži interesiranja publike još od svog pojavljivanja 1955. Početkom 1950., kao izdavač ulazi u kuću éditions du Seuil, i u njoj ostaje sve do konca 1970.

Njegova prošlost i njegov skromni temperament ga drže podalje od javnosti, čak i nakon izbora u Académie Goncourt. Zauzvrat, kao izdavač pokazuje se veoma agilnim : njegov ukus i njegovo strpljenje omogućuju mu otkriti i objaviti do tada nepoznate autore koji će kasnije pronaći svoj vlastiti put, primjerice Philippe Sollers, Didier Decoin, Roland Barthes, Erik Orsenna, Bertrand Visage, Marcelin Pleynet, Denis Roche ili još Kateb Yacine.

Cayrolova literatura, kojom dominira lik Lazara, koji se vraća iz mrtvih, predstavljanje logoraškog univerzuma, je uvijek smještena u radikalnu modernost, čak i prije pojave tzv. « novog romana ». Junaci su pasivni i anonimni u sučeljavanju sa svijetom lišenim smisla, u prostoru odvojenom od klasične narativne koncepcije.

Jean Cayrol i sam mu je dao svoj aval, pisanjem i drugiom aktivnostima, u elaboraciji riječi lazarijanski kojom kvalificira različite moderne artističke žanrove, naročito one obuzete temama Drugog svjetskog rata.

Poezija mu je prevedena na brojne jezike u svijetu, a na hrvatski preveli su njegova djela Ljerka Depolo i Tomislav Dretar. Omogućuje Wikipedia